Zdravlje

LELEK MAJKE MALOG SEJDE KOJI SE UTOPIO U NIŠAVI – Njegov drug je znao strašnu istinu, a pustio nas je da se danima nadamo!

Napisao admin

Desetogodišnji Sejda Malićević, koji je 2. septembra nestao u niškom naselju Beograd mala, utopio se najvjerovatnije istog dana, i to naočigled svog druga sa kojim se igrao kraj Nišave. Međutim, taj mališan nikom nije smio da kaže šta se desilo jer se plašio da će njega kriviti za Sejdinu smrt.


U međuvremenu, sve do ponedjeljka, kada je Sejdino tijelo nađeno u rijeci u blizini groblja u selu Popovac, kolale su različite glasine o njegovom nestanku, uključujući i onu da je dječak otet radi prisilne prošnje.

 

Sejdina majka Dijana Jović vjeruje da je njen sin mogao biti spašen da je njegov drug odmah pozvao pomoć.

 

– Neshvatljivo mi je da su i taj dječak i njegovi roditelji ćutali i pustili nas da četiri dana tragamo za Sejdom, iako su znali da se utopio. Da smo na vrijeme saznali da je moj sin upao u rijeku, možda smo mogli da ga izvučemo prije nego što ga je voda odnijela. To što su mi prećutali istinu o stradanju mog djeteta neću im nikad oprostiti – rekla je očajna Dijana.

 

Ona kaže da je taj dječak u školi pričao da je bio sa Sejdom kad mu je papuča pala u rijeku i da je njen sin upao u vodu pokušavajući da je dohvati.

 

– Ali taj dječak to više nikada nije ponovio, ni pred nama, ni pred policijom. Da smo odmah to čuli, sve je moglo biti drugačije. Zato tražimo da se Sejdino utapanje istraži do kraja, da se vidi da li je sam upao ili je gurnut u vodu – kazala je ožalošćena žena.

 

Sejdina baka Desa jučer je neutješno naricala za unukom.

 

– Oči su mi izvađene, duša mi je ubijena otkad moga Sejde nema. Čuvali smo ga kao malo vode na dlanu, svi to znaju. Bio je dobar đak, lijepo vaspitano dijete. Svi smo se brinuli da mu ništa ne fali. U školu je uvijek išao sit, lijepo obučen… Mi nismo imućna porodica, ali smo uvijek brinuli da djeca imaju sve što im treba. Umjesto da mu kupim stvari za školu, kupila sam mu za sahranu. Kupila mu baka nove patike, pidžamicu, trenerku i pokrov… Jadno moje unuče, ni krivo ni dužno tako da strada – jadala se očajna žena, prebirajući stvari pripremljene za sahranu.

 

I Desa je ogorčena što istina o dječakovom utapanju nije otkrivena na vrijeme.

 

– Ljuta sam na tu našu komšinicu što nije dozvolila djetetu da nam kaže šta se desilo sa Sejdom. Možda bismo ga na vrijeme našli. Možda i ne bismo, ali su morali da nam ispričaju šta se desilo na Nišavi, a ne da se uzalud nadamo da će nam se Sejda vratiti živ – kazala je Desa.

(Informer.rs)

informer.rs

Komentari

komentara