Magazin

U ratu se borio za svoju zemlju, a danas živi u parku: Midhat Čančar iz Zenice već 16 godina spava pod otvorenim nebom

Napisao H. H.

“Imao sam nekada krov nad glavom, a sada sjedim ovdje, pod otvorenim nebom, na minusima, jer nemam gdje drugo”, počinje svoju priču 57-godišnji Midhat Čančar iz Zenice.

Već 16 godina u centru grada, u parku u neposrednoj blizini zgrade gdje je nekada živio, on provodi dane i noći. Osjeća se sigurno Bilo da je ljeto, kiša ili su velike hladnoće, Midhat je tu. Budući da već danima vladaju minusi, on navečer naloži, kako je naziva, vječnu vatru, koja mu pomaže da se zagrije, piše.avaz.ba
“Tu, odmah prekoputa mene, nekada sam stanovao s roditeljima. Poslije sam se oženio pa razveo, svašta se izdešavalo i, evo, završio sam ovako. Sada sam ovdje, u tišini, i ponekad pogledam na svoj nekadašnji dom”, kaže Čančar.

Tokom rata branio je svoju državu, zbog čega mu, kako nam priča, boravak ispod nekoliko borava pod otvorenim nebom ne predstavlja ništa novo. Uprkos tome što je bio u vojsci, danas nema nikakvih primanja, ali Midhat, i pored svega, nije izgubio volju za životom. Kaže da bi se sutra, da opet zatreba, ponovo borio za ovu zemlju. Ako nije u Zenici, zna otići do Sarajeva, ali opet dođe u svoj park, gdje se osjeća najsigurnije. Često mu u zimskim noćima dolaze policajci i od njega traže da ugasi vatru koju loži.

“Znaju doći i neki momci, pitati me imam li im dati marku. Policija me tjera, ali borim se nekako”, iskren je Zeničanin.

Obrok iz kuhinje

Preživljava zahvaljujući Narodnoj kuhinji, gdje ide po obrok. Nekada, kako nam kaže, dva dana preživi sa jednim sendvičem…

“Ne kukam i ne žalim se. Nisam prosjak, to nikako. Živim kako mogu. Snalazim se. Pitajte ljude koji su ratovali da li im je bilo hladno u rovu. Sve sam ja to prošao, nije mi ni ovdje loše”, govori Čančar te dodaje da ne namjerava ići bilo gdje, jer je to njegov jedini dom.

Ne traži mnogo

Midhat ističe da bi svi oni koji su bili u ratu, trebali imati neka prava. On ne traži mnogo.

“Ne očekujem ni od koga da mi da stan. Ali, mogli bi se barem ponekad sjetiti nas, koji smo riskirali život za ovu državi, pa nam osigurati makar minimalnu novčanu naknadu kako bih sebi kupio drva da se mogu ovdje ugrijati”, skroman je Čančar.

Komentari

komentara