Slobodan Bugarčić (68) iz Guče je najvatreniji fan Zadruge. Ovaj penzioner, inače javnosti od nedavno poznat jer je razotkrio da je 45 godina vozio bez vozačke dozvole, od septembra prošle godine, kada je ovaj rijaliti počeo sa emitovanjem, nije propustio nijednu emisiju.
On je vodio i svojevrstan dnevnik događaja ispisan u četiri sveske. Varteni je obožavalac Teodore i Anđela, a otkako ovo dvoje mladih više nisu zajedno, ne jede, ne spava, a čak se i razbolio pa je zatražio pomoć ljekara. Zbog rijalitija je zaratio sa komšilukom, svoju kuću je pretvorio u kultno mjesto posvećeno Zadruzi, a u želji da ponovo spoji junake Zadruge, otišao je toliko daleko da je kod jednog hodže nedavno naručio ‘zapis’ koji će ih ponovo spojiti, piše “Kurir“.
– Prošlog vikenda sam preko prijatelja došao do jednog hodže, koji nas je zbog straha da ga njegovi ne linčuju, primio u sred noći. Odnio sam mu Teodorine i Anđelove fotografije, kao i slike njihovih roditelja. Hodža kaže da su Anđelovi majka i ujak najzaslužniji što oni više nisu zajedno, jer njima smeta što je Teodora polumuslimanka. Rekao mi je da će oni ponovo biti zajedno, da će Teodora učiniti ključan korak ka tom pomirenju, ali da će to potrajati. Hodža je vidio da će oni biti sretni zajedno, i da će imati dvoje djece, blizance – priča ovaj čovjek koji je prešao stotine kilometara da bi se sreo sa hodžom, ne želeći da otkrije koliko je platio za čitanje ‘zapisa’ ali ne žali novce kada je rijaliti par u pitanju.
Slobodan kaže da mu je hodža rekao još nešto u vezi sa Teodorom što ga veoma brine, ali nije želio da otkrije o čemu je riječ. Ističe da su ih rastavili zloba i zavist drugih učesnika Zadruge koji su bili ljubomorni na njihovu ljubav. Kaže da je Zadrugu počeo da gleda slučajno, jer otkako je udovac ima dovoljno slobodnog vremena, a Teodora i Anđelo su mu prirasli za srce, jer ga podsjećaju na njega i njegovu pokojnu suprugu, iz vremena kada su se borili da ostanu zajedno i sačuvaju ljubav.
– U njima vidim sebe i moju pokojnu Ilinku. Isti taj progon i neprihvatanje smo i mi prošli davne 1969. godine. Upoznao sam je u selu Mojsinje kod Čačka, odakle je ona, dok sam boravio u posjeti rođacima. Čim smo se vidjeli, među nama se rodila ljubav, čista i velika kao kosmos. Ika je bila učenica Ekonomske škole u Čačku, imala je 19 godina a ja 21. Naši roditelji nisu prihvatali našu ljubav, zbog čega su bili protiv naše veze, govoreći da smo oboje mladi za brak. Ali, ja sam odlučio da kupim prsten i da je poslije nekoliko mjeseci zabavljanja vjerim. Kada sam se pojavio na njenim vratima i njenoj majci rekao svoje namjere, ona je Ilinki, koja me je dočekala i poljubila, udarila takav šamar da ova zamalo nije pala. Ja sam joj tada dao prsten i rekao da bez Ilinke ne mogu. Ubrzo potom smo se vjenčali, i da bi sačuvali brak pobjegli smo u Austriju. U Beču smo sretno živjeli pet godina i tamo nam se rodio sin Rajko, koga su i moji i njeni kasnije jedva čekali da vide, iako su se protivili našem braku – priča svoju životnu priču ovaj Dragačevac koji se sa porodicom iz Beča vratio davne 1974. godine jer nisu mogli da se naviknu na otuđenost koja je vladala u austrijskoj prijestonici.
– Svoju Ilinku i danas, 18 godina poslije njene smrti i mrtvu volim do neba. Bila je to žena kakva se jednom rađa, najljepša, najmilija, ona je bila moja ikona. Sjećam se da su mi svi zavidjeli kada prošetamo Gučom, a ona me držala pod ruku – kroz suze priča Slobodan dodajući da zbog svega što je vidio u Zadruzi, Teodorina i Anđelova ljubav liči na njegovu, davnu, koja može i mora da uspije, samo ako se otrgnu zlim jezicima.
– Većina učesnika Zadruge su loši kao blato. Onaj Lepi Mića je upropastio stvar pišući kojekave gluposti po Instagramu. Vrlo je nevaspitan. Kakav je to čovjek koji koristi onakav rječnik. Onaj Milan Milošević, novinar, on je se*sualni manijak. Spopadao je sve redom. Pa ako je toliko vješt pitam ga što u tim godinama nema ženu, djecu ili bar djevojku. Ili onaj Bora Santana koji se Tei i Anđelu predstavljao kao prijatelj, a radio im zlo iza leđa. Teodora je mnogo naivna i čista duša pa je nasjela na ogovaranja. Recimo, preko svojih poznanika u Poreču došao sam do saznanja da ju je njen bivši momak Kristijan varao sa izvjesnom Draganom, ona zna ko je to, ali i pored toga što je znala da on ima harem, ostala je s njim – prisjeća se Slobodan likova iz Zadruge o kojima je svake noći, gledajući TV vodio dnevnik, ispisan u četiri sveske A4 formata. Sada gledajući reprizu dopisuje djelove koji su mu promakli.
– U tim bilješkama se nalazi svaka pojedinost o svakom učesniku Zadruge. Pored njihovih biografija, tu piše kada su ušli, šta su pričali, kako su se ponašali. U njima stoji da pobjednice Kija i Luna ne vrijede dvije pare. O svakom učesniku sam napisao svoje mišljenje. Iz produkcijske kuće ovog rijalitija su mi tražili sveske, hoće da ih stave u nekakav muzej, a ja sa njima imam druge planove. Pošto je to dokumentacija na oko 500 strana pisana rukom, dao sam sveske rođaku u Beograd, da vidi koliko bi koštalo da mi to neko prekuca i ukoriči, kasnije ću vidjeti šta dalje s tim – kaže Slobodan koji događaje aktivno prati putem Instagram i drugih društvenih mreža.
Ovaj vremešni fan Zadruge kaže da je čitavu kuću u centru Guče podredio gledanju rijaliti programa, odnosno Teodori i Anđelu.
– Pored fotelje sa koje noću gledam Zadrugu namjestio sam stočić na kome jedem, da nešto ne bih slučajno propustio. Čak sam i novi TV kupio, sa najvećim ekranom koji su tada imali u prodaji. Na zidovima imam ukupno 618 fotografija Teodore i Anđela koje sam skidao sa interneta, slikao na TV-u i nosio na izradu kod lokalnog fotografa. Zbog njihove nesrećne ljubavi sam se i razbolio. Skočio mi je pritisak od silnog nerviranja kada su raskinuli, pa mi je ljekar dao lijekove. Noćima ne spavam, samo na njih mislim, pre neki dan umalo da padnem sa merdevina koliko sam se od brige za njima zanio. Ozdraviću kada se oni ponovo pomire, zamoljavam ih kao najrođenije – kaže zabrinuto njihov fan.
– Nedavno sam se žestoko posvađao sa prvom komšinicom. Ona me je napala da sam lud što dane i noći provodim pored televizora, što se ovoliko sekiram, jer kaže ona, učesnici Zadruge sve to rade za pare i iz interesa. Ja joj velim, aman ženo, vidiš da djeca propadoše zbog tuđe zlobe, a ona se na to smije. Ne pričam od tada sa njom, ali ću uskoro otići da se pomirimo, nije ljudski biti u zavadi sa susjedima – kaže Slobodan koji je od septembra prošle godine svakodnevno kupovao sedam različitih dnevnih listova, među njima i “Kurir”, kako bi pratio šta drugi pišu o Teodori i Anđelu.
– Ako bi me pozvali, ušao bih u Zadrugu. Imao bih mnogo toga pametnog da kažem, a od poslova sve umijem da radim i ne libim se nikakvog rada. Godinama živim sam i ne oslanjam se na tuđu pomoć u vođenju domaćinstva, sve umijem da radim.
