Jednom je jedan nesretni mladić došao do starog učitelja i rekao mu da ima jako mnogo problema u životu i pitao ga za savjet. Stari učitelj mu reče da stavi šaku soli u čašu vode i da to popije…
“Kako ti se sviđa?” upita učitelj.
“Grozno je”, ispljune mladić.
Učitelj se nasmije i zatim upita mladića da uzme još jednu šaku soli i stavi je u jezero.
Hodali su u tišini do obližnjeg jezera i učenik ubaci šaku soli u jezero.
Starac reče: “Sada popij malo vode iz jezera.”
Dok je voda curila niz mladićevu bradu, učitelj upita: “Kako ti se sviđa?”
“Dobro je”, odgovori mladić.
“Ima li ukus soli?” upita učitelj.
“Ne”, kaže mladić.
Učitelj sjedne pored ovog napaćenog mladića, uzme mu ruku i reče:
“Bol života je ova so, ni više, ni manje. Količina bola u životu ostaje ista, potpuno ista. Ali, osjećaj bola kojeg doživljavamo zavisi od posude u koju je stavljamo. Zato, kada te boli, jedino što možeš da učiniš je da proširiš svoj osjećaj za stvari. Prestani da budeš čaša. Postani jezero.”
