Na Pravoslavnom groblju u “Dudovoj šumi” danas su se u 10 i 45 roditelji, prijatelji i poznanici Tijane Jurić okupili i još jednom se prisjetili vremena kada je s njima ćaskala i planirala budućnost.
– Naša Tijana je i dalje sa nama. Mirjana i ja plačemo i tugujemo i to niko ne zna, jer mi ne želimo da nas drugi doživljavaju kao nesrećnike. To je samo naša kob sudbine – kaže godinu dana od stravičnog zločina otac Igor, priznajući da mu bol ne jenjava.
– Može li se čovjek pomiriti sa ovakvom surovošću i može li iskazati osećaj kada ti desetogodišnje dijete dođe u sobu, vidi da si zabrinut, da ti je teško, zagrli te i kaže “ne brini tata i ja sam uz tebe”!? Moram ipak priznati da smo svi u tim strašnim trenucima malo vjerovali da će ubica biti pronađen, da će biti usvojen Tijanin zakon, da će biti stvorena Tijanina fondacija, festival…
Igor kaže da je pomalo umoran, ali da ne može da miruje.
– Poslije ove tužne godišnjice nastavljam humanitarni rad, jer više nikada ne smije da se desi nijednom djetetu ono što se dogodilo našoj Tijani.
telegraf.rs
