Magazin

Devojčica (12) koja je sada trudna sa dečakom (16) prije veze sa njim već bila udata, a on je imao problema sa zakonom

– Ona ne bi pobjegla kod mene, ali, ma gdje da je – znam da će doći, naša je ljubav prava. Kada su je odvodili, ona je govorila da će se ubiti ako nas rastave – priča dječak

– Jeste, imam 16 godina i ona ima 12, ali mi se volimo i nikada nas neće rastaviti. Odveli su je od mene, plakala je i molila, kazala da će se ubiti ako nas razdvoje – počinje priču o svom ljubavnom jadu dečak D. Dž, koji je osumnjičen za obljubu nad maloletnicom. Ako ga osude, može završiti u popravnom domu.

Kada se saznalo da je devojčica stara 12 godina trudna sa dečakom starim 16 godina, svi su osudili ovaj “nesrećni splet okolnosti”. Ali, nakon razgovora sa dečakom i njegovom porodicom, priča dobija sasvim drugi smer.

Kako je sve teklo, saznajemo od dečaka, njegove majke Marine Dželjić (46) i očuha Tarzana Pavlovića (43).

U njihovoj kući u Knjaževcu je tužna atmosferu jer svi pate zbog devojčice koju su nadležni odveli.

Sve je počelo početkom ove godine. N.H. mu je poslala preko Fejsbuka zahtev za prijateljstvo i on ga je prihvatio. Dopisivali su se nekoliko meseci i David je u aprilu otišao kod nje u selo nadomak Paraćina.

– Tada sam je prvi put video uživo i još više smo se zavoleli. Odmah sam otišao kod nje kući, upoznao se sa njenim roditeljima, dogovorili smo se da je vodim kod mene u Knjaževac i tako je bilo. Živeli smo divno, imamo svoju sobu, moji roditelji su je zavoleli kao svoju ćerku. Nakon mesec-dva došli su njeni roditelji ovde kod nas da vide gde im se ćerka udala. Bili su zadovoljni, od tada smo redovno u kontaktu – priča David.

I sve bi ostalo kako jeste da se David, prilikom jednog razgovora u Centru za socijalni rad, nije izleteo kako se oženio. Onda su nadležni počeli da rade svoj posao.

– Došli su i odveli je u hraniteljsku porodicu u obližnje selo, ali je ona nakon pet-šest dana pobegla opet kod mene. Živeli smo neko vreme lepo i ona je u tom periodu zatrudnela. Opet su došli iz Centra i odveli je u drugu hraniteljsku porodice u Kraljevu, i odatle je pobegla kod nas nakon desetak dana. Treći put su je smestili u hraniteljsku porodicu u Trstenik, a moja ljubav je i odatle pobegla. Po četvrti put su je sada odveli u neko mesto, u četvrtu hraniteljsku porodicu, ali niko ne zna gde je. Svaki čas gledam u vrata, doći će ona, pobeći će, znam – neutešan je mladić.

Pre nego što je devojčica smeštena u treću hraniteljsku porodicu, ovo dvoje tinejdžera otišlo je kod roditelja devojčice. Tu ih je pronašla policija. Njihov rastanak bio je kao na filmu.

– Nju su na silu odvajali od mene, ona je plakala, grlili smo se. Ipak su je odveli. Mene su uhapsili i sve do Knjaževca vozili kao poslednjeg ubicu, sa lisicama na rukama. A koji je moj prestup? Što je volim – kaže D.

On govori bez prestanka. Nada se da će mu, ako ispriča svoju priču, nadležni vratiti njegovu dragu.

– Nisam je video skoro 20 dana. Nismo se ni čuli. Niko ne zna gde je. Smeštena je negde u hraniteljskoj porodici. Ni njeni roditelji ne znaju gde, nisu im kazali jer smo mi sa njima u kontaktu pa bi nam oni rekli. Ona ne bi pobegla kod mene, verovatno nema para za put, ali ma gde da je, znam da će doći, naša je ljubav prava. Kada su je odvodili, ona je plakala i govorila da će se ubiti ako nas rastave – priča dečak.

Majka i očuh dečaka gledaju Davida i sve potvrđuju.

– Mnogo je volimo. Šta se mešaju kad se deca slažu. Imaju odlične uslove kod nas za život, imaju svoju sobu, muž i sin rade sa drvima, imamo socijalnu pomoć, nije bila ni gladna ni žedna. Ja hoću, ako može, da je usvojimo, odnosno, da ja budem njen hranitelj i hranitelj bebice, našeg unučeta. Mnogo mi je žao što je trudnu, po ovoj zimi, vodakaju i sekiraju – kaže Marina.

Očuh Tarzan se slaže, klima glavom i kaže:

– Kako god bilo, nama će se ona vratiti. Deca se vole, šta to kome ima da smeta.

Ova porodica je najviše zabrinuta da im ne oduzmu dete koje će devojčica roditi.

– Ne znam šta ću ako mi oduzmu bebu, to me plaši do bola – kaže uplašeni dečak.

Marina i Tarzan gotovo uglas kažu:

– Borićemo se na sve načine da bebica ostane kod nas, da nam se vrati snajka. Ona je krupna, razvijena, iako ima 12 godina. Sad u januaru će napuniti 13-u.

Komšija koji prisustvuje razgovoru, kaže:

– Šta li se digla tol’ka dževa. Pa deca se vole. To je kod nas cigani normalno, žene se sa 12, 13 godina. Ništa tu meni nije jasno.

Devojčica N.H. već je bila udata.

– Ona se pre mene jednom udala u Kraljevo i taj brak je trajao 10-15 dana. Mojoj N.L. nije kod tog muža bilo dobro, pa je pobegla od njega. Nikad o tome nismo nešto mnogo pričali. Naravno, nije se bukvalno venčala, mi kažemo da se “udala” kad devojka ode kod nekog momka da živi – kaže njen sadašnji “muž”.

On dodaje da je malo imao problema sa zakonom zbog sitnih krađa.

– Nikada nisam robijao, bile su to sitne krađe, malo lim i tako nešto.

Komentari

komentara