Edin Džeko (Foto: arhiva)
Mnogi koji privatno ne poznaju Dijamanta, pomisliće da ga je sve ono što mu se desilo u životu možda promijenilo, jer nebrojeno puta do sada smo čuli kako slava lako udari u glavu. Nemam tog iskustva sa slavom, neki bi rekli srećom, a nisam siguran ni da bih se mogao nositi sa tim teretom, za razliku od Džeke, koji kao da je rođen da bude uspješan.
Ostao je skroman
Imam sreću da sam među prvima pisao tekstove o Edinu, još dok je bio omladinac FK Željezničara. Oduvijek je bio pristojan dječak, koji se zajedno sa roditeljima probijao kroz život.
– Trenirao sam Edina dugo, ali nisam znao ko mu je otac, iako tog čovjeka jako dobro poznajem. Tek kasnije sam saznao, kada je upitao jednom kako je njegov mali igrao, da se radi o Midinom sinu, prepričavao nam je Almir Memić, koji je trenirao Džeku u vrijeme dok je bio u Želji.
Zapravo, njegova priča je odličan uvod u jednostavnost i skromnost koji su Džeki usađeni tokom odgoja. I dalje je, danas, kada može kupiti pola Sarajeva, isti onaj dječak koji je prije nekoliko godina došao sa menadžerom u Oslobođenje, kako bih napisao tekst o njegovom životu u Češkoj. Sjećam se kako mi je rekao, kao i većina mladih fudbalera, kako mu je san igrati za reprezentaciju BiH, što sam i napisao, ne sluteći da će taj dječak, godinama poslije postati najbolji strijelac bh. selekcije svih vremena i to sa 27 godina, te da će ostvariti najveći transfer u historiji bh. fudbala.
Danas Edin Džeko živi u Manchesteru. Sam. Povremeno mu dođu roditelji, a povremeno prijatelji, kako bi mu pravili društvo. Tako sam i ja stigao u Englesku…
Tek kada provedete vrijeme u Manchesteru sa Džekom, možete shvatiti da se on zapravo nije uopšte promijenio. Kada šeta ulicama Sarajeva Edin će stati sa svakim da se uslika. Više puta sam mu rekao kako me fascinira njegovo strpljenje, jer ga ja lično i nemam previše, za razliku od njega, koji je na svakoj slici nasmijan.
– Toliko sam se puta uslikao sa nekim, da mi je to postala rutina. Ipak, najviše volim slike sa djecom, priznaje nam Edin, dok šetamo Manchesterom.
Baš kao i u Sarajevu i u Manchesteru se iza leđa čuje…
– Hi Edin, can i got one picture with you?
Dobro, u Sarajevu Edina za slikanje ne pitaju na engleskom, ali princip je isti: Edin se pojavi, a pojave se i obožavatelji i onda slijedi slikanje. Nekad do iznemoglosti, u zavisnosti koliko ga je njih zapravo prepoznalo.
Život u centru grada
Eh sad, njegov život u Manchesteru… Nisam ni očekivao da će biti kao na Beverly Hillsu, ali iskreno nisam ni očekivao da je Edin zaista toliko posvećen treninzima.
Ujutro je dizanje oko pola devet, a onda 20 minuta putovanja do trening centra Manchester Cityja. Edin u ovom gradu živi u centru, dok ostali igrači Cityja žive mahom van grada.
– Svi imaju porodice i ne žele biti u gužvi. Ovako mi je lakše, pogotovo kad mi dođu roditelji. Dok sam ja na treningu, oni mogu pješke do grada i šetati, a ne da se voze, objašnjava Edin.
Kad smo već kod vožnje… Pa, barem 10 puta sam ga htio upozoriti kako mu dolazi automobil koji vozi pogrešnom trakom, zaboravljajući da je kod Engleza sve naopako.
– Ispočetka je bilo malo čudno voziti automobil kojem je volan na desnoj strani, ali navikao sam se. Uvijek je bio neko sa mnom u autu, kako bi me upozorio gdje trebam skrenuti i kojom trakom ići. Sada sam u Engleskoj već nekoliko godina i vožnja je postala rutina, priča Edin.
Inače, Edin u Manchesteru živi 100 metara vazdušne linije od Old Traforda, stadiona na kojem igra omraženi rival Cityja – Manchester United. Iako vidi stadion sa balkona, nikada nije išao pogledati jednu utakmicu Uniteda, jer…
– Ne bih da rizikujem, uz osmijeh kaže Džeko, koji je u svojoj karijeri najčešće pogađao protiv Tottenhama i upravo Uniteda, kojem je dao dva gola u dresu Wolfsburga, a poslije i tri, u dresu Cityja.
– Svakako sam prošlu utakmicu gledao United i to iz prvog reda, smijući se govori Edin, aludirajući na činjenicu kako ga je bivši menadžer Roberto Mancini u gradskom derbiju svih 90 minuta ostavio na klupi.
Sada, situacija je mnogo drugačija. Edin je prvi izbor kod Pellegrinija, kojem bh. reprezentativac povjerenje uzvraća fantastičnim igrama.
Ovako, 100 metara od Edinovog stana igra se utakmica Manchester United – Chelsea, a mi je gledamo na TV-u… Čuje se huk sa tribina. Hm, čudan osjećaj…
Svi vole Edina
No, vratimo se trening-centru… Trening počinje u 10.30, a igrači su već tu sat prije. Na raspolaganju imaju gotovo sve, od restorana, internet kafea i mnogo toga još.
Ulazimo u prostoriju gdje već sjede Silva, Negredo, Aguero, Zabaleta, Barry… Za nama ulazi Nasri, a potom i Fernandinho… Svaki od njih vrijedi od 20 do 50 miliona eura, a sjede kao dječaci, razgovaraju, smiju se jedan drugome…
Svi oni su zvijezde u Manchesteru, ali za Johna, šefa kuhinje, jedna je najveća…
– Edin Džeko je sjajan dečko. Govorio sam mu kako mora vjerovati u sebe. Prošli menadžer mu nije davao priliku iako ju je bio zaslužio, ali to se promijenilo – Pellegrini vjeruje u njegove sposobnosti, priča nam John, koji sa Edinom prije treninga zna odigrati nekoliko partija bilijara.
– Ja češće pobjeđujem, bio je odgovor i Edina i Johna na pitanje ko je bolji. Naravno, nisam ih pitao u isto vrijeme, ali s obzirom na to da je John čovjek od 60-ak godina, vjerovaću njemu, čisto iz pristojnosti prema starijima.
U trening-centru je i Sharon, službeni fotograf Cityja. I ona hvali Edina, govoreći kako je pristojan, drag, duhovit…
– Ovdje svi vole Edina, priznaje nam i ona, ne pretvarajući se.
Imao sam priliku da posmatram prvi trening Cityja nakon poraza od Cardiffa. Na terenu su bili svi osim povrijeđenog Micaha Richardsa.
– Slabo smo otvorili utakmicu. Od početka nije bilo dobro, ali trebali smo pobijediti, pogotovo jer smo poveli. Neke stvari moramo ispraviti, ali od ovog trena prestanite razmišljati o Cardiffu, jer je ta utakmica gotova i počnite razmišljati o Hullu, s kojim igramo slijedeći meč, rekao je Pellegrini igračima, poslavši ih na zagrijavanje.
Edin, sa tuferom na bradi, u koju je dobio udarac laktom na meču protiv Cardiffa, a potom i pet kopči, kao uspomenu na Vels, trenira sa igračima koji su počeli meč. Malo su trčali, odigrali ševe, a zatim otišli na masaže.
Na terenu su ostali igrači koji su bili rezerve, a među kojima su Jovetić, Negredo, Nastasić, Kolarov, Milner, Rodwell, Nasri, a trenirao je i Navas. Sve same zvijezde, koje bez pogovora rade sve što od njih treneri traže.
Uživao sam, a našao sam i nekog ko je rastom manji od mene – Aguera i Silvu. Šteta što je otišao Tevez, bila bi trojica manjih, ali ne žalim se. Nisam najmanji, kao što je Edin objavio na svom Twitter profilu, uz našu zajedničku sliku…
Trening ko trening, gotovo je svugdje isti, s tim što su se na ovom nalazili igrači ukupne vrijednosti od preko 200 miliona eura, dok na, recimo trening Želje, dođu igrači vrijednosti oko milion i pol, ako i toliko.
Italijanska kuhinja
I napokon grad – Manchester. Iskreno, očekivao sam nešto drugačije, ali osim što sve rade naopako, poput vožnje i što sunce moraš moliti da proviri iza oblaka, i što je sve troduplo skuplje, nisam stekao dojam da smo u Engleskoj. Pogotovo jer se Edin hrani po italijanskim restoranima.
– Sviđa mi se italijanska kuhinja. Najbolja je. Imam nekoliko restorana u kojima jedem i sve su to mahom italijanski, kaže Edin dok naručujemo pastu.
Naravno, konobari ga prepoznaju i srdačno ga pozdravljaju, čestitajući mu na sjajnom golu protiv Cardiffa. Svi su iskreno zabrinuti zbog udarca koji je dobio u bradu i svi žele brz oporavak, Naravno, Edin uz smiješak sa svima razmijeni po nekoliko riječi, pokazujući kako je zapravo prilično jednostavan.
Bez obzira na to što ga poznajem i prije njegovih dana slave, za Edina slobodno mogu reći da je skroman i lijepo odgojen muškarac.
– Odgoj nosiš od kuće, kazao nam je više puta, a on je ponio zaista lijepe manire od roditelja Belme i Midhata.
Naravno, nezaobilazna tema bila je utakmica protiv Slovačke, koja uskoro očekuje Edina.
U pripremnom periodu postigao je četiri pogotka za City. Amerikancima je utrpao dva u porazu od 4:3, a onda Cardiffu jedan, a uz sve to – bio je igrač utakmice protiv Newcastlea kojem nije uspio dati gol. Sve su to pokazatelji da se Džeko nalazi u sjajnoj formi i da će nam njegove sposobnosti itekako biti potrebne u dvomeču protiv Slovaka.
– Ozbiljna su ekipa. Imaju Škrtela, Hamšika, Weisa… Neće biti lako, ali mi smo bolji. Ako pobijedimo u Zenici, u Žilini će biti mnogo lakše, a onda nam dolazi Lihtenštajn i, nadam se, proslava odlaska na SP. Živim za to, priznaje nam Džeko, te se vraća na meč u Zenici.
– Uopšte ne treba misliti o meču u Žilini. Najbitnije je kako ćemo odigrati protiv Slovačke na Bilinom polju… Ako budemo igrali kao protiv Amerike u prvom poluvremenu, ne bismo trebali imati problema. Iako, vidim da je otpao Zukanović, a i Mujdža nije igrao za Freiburg protiv Bayerna. Ako svi budemo zdravi i u formi, vjerujem u našu pobjedu. Navijači već sada slave odlazak na SP, ali ja idem od utakmice do utakmice, jer smo mnogo puta u prošlosti znali biti kažnjeni. Prvo mi je u mislima Slovačka u Zenici, pa tek kad se završi taj meč, misliću o Slovacima u Žilini. Ako sve bude u redu, poslije tih mečeva, misliću o Brazilu, uz smiješak kaže Edin Dzeko…
oslobodjenje.ba
