Magazin

Ivan je Sanju pretukao pred maloljetnom djecom, a PALA JE I KRV: “Osakatio me, a dobio je kućni pritvor”

Napisao H. H.

Nakon batina, pala je i krv, nevjenčani suprug me je rezao nožem, maltretirao me pred djecom, osakatio me, a sada me psihički teroriše. On je osuđen, a kao da je na slobodi, dok djeca i ja živimo kao u pritvoru – ovako u svojoj ispovijesti priča Sanja S. (50) iz Pančeva, žrtva nasilja u porodici.

Naime, prema Sanjinim riječima, tokom marta 2016. godine Ivan K. ju je tokom noći u alkoholisanom stanju, nakon udaranja, 11 puta ubo po tijelu u porodičnoj kući dok su ležali u bračnom krevetu sa maloljetnom djecom, piše “Srbija danas“.

Ona je tada zadobila teške povrede, presječeni su joj i nervi na desnoj ruci, koja joj se oduzela. Nakon bolničkog liječenja, Sanja sa sinom (11) i kćerkom (16) odlazi u Sigurnu kuću, a na nagovor advokata vraća se u dom nasilnika.

– Tortura se po povratku nastavlja, mira više nije bilo. Njemu su samo alkohol, kocka i društvo bili bitni. U aprilu 2017. godine Ivan me je tokom noći udario drškom noža u čelo, a dok sam spavala, napravio mi je rezove na vratu i licu. Kako me je probudio udarac, dohvatila sam suzavac, istrčala sam napolje i u pidžami i pozvala policiju. Kćerka je tada policajcima predala nož koji se kasnije u postupku protiv Ivana nigdje ne spominje. On je dobio 10 mjeseci kućnog pritvora bez nanogice, već ga provjeravaju preko fiksnog telefona, ali nastavlja da me maltretira – priča tužnim glasom Sanja.

Po odlasku iz kuće, Sanja iznajmljuje stan, ali stanodavci, plašeći se nasilnika, čim saznaju ko je ona daju rok iseljenja.

– Selim se na mjesec dana, čim se raspakujem, ubrzo moram da se selim. Ako kažem ljudima da sam žrtva nasilja neće da mi izdaju stan, pa zato prešutim. Ali saznaju, a onda me izbace. To posebno pravi problem djeci. Kćerka živi sa mnom, a sin je sa ocem. On mu nije dozvoljavao da me viđa, dijete nije dolazilo tri mjescea i sada je sud odredio da me posjećuje vikendom. Socijalni radnici me krive što se stalno selim, kažu da to nije dobro za dijete, a ne shvataju da se selim jer moram i nemam gdje, a ne zato što hoću.

Psihičku torturu kroz koju prolazi Sanja dodatno otežavaju finansijski problemi.

– Zaposlena sam kao spremačica u jednoj predškolskoj ustanovi, ali sam na bolovanju već mjesecima. Od socijalnog primam samo 10.000 dinara. Od tog novca treba i da živimo, plaćam stan, hranu i sve što treba za kćerku.

Pakla kroz koji je prošla, Sanja se nerado prisjeća, ali muka je tjera da o njemu priča.

– On i dalje prijeti preko djece, kaže da će me ubiti. Pritvor mu ističe u junu, tako da strahujem šta može da se dogodi. Djeca su pod stresom, ona su gledala sve – kaže Sanja.

Komentari

komentara