Ona je odmah po okončanom studiju građevine dobila stalni posao u jednoj od vodećih projektantskih firmi u BiH, radila na zahtjevnom projektiranju mostova, imala natprosječnu platu za bosanskohercegovačke prilike, ali joj to nije bilo dovoljno i za sebe je željela nešto više od onoga što joj je pružala sredina u kojoj je živjela.
Düsseldorf, grad u kome živi tek godinu i pol, Ivana Bradara doživljava kao svoj. On joj je, ističe, ispunio sva očekivanja zbog kojih se i odlučila otići iz BiH, piše “Deutsche Welle“.
„Sarajevo je moj grad i radujem se svaki put kada odem u BiH, ali nakon dva-tri dana poželim se vratiti kući u Düsseldorf. Ovdje je sve uređeno, sve se planira, poštuju se pravila, postoji perspektiva da se dalje znanstveno usavršavam, učim novi jezik, puno je viša kvaliteta života, što meni lično savršeno odgovara”, kaže Ivana, ne krijući svoje oduševljenje novom životnom sredinom.
Iz BiH, kako ističe, nije otišla trbuhom za kruhom kao većina onih koji odlaze iz domovine, već su je sredina, poremećen sistem vrijednosti, nedostatak perspektive za mlade ljude, sigurnosna situacija i druge anomalije u bosanskohercegovačkom društvu jednostavno natjerale na ovaj korak.
„Uvijek sam htjela postići nešto više od onoga što mogu u BiH i htjela sam se okušati u inozemstvu. Ovdje kontrolori u tramvajima zarađuju kao inženjeri početnici u BiH, ovdje se jednostavno zna kako se tko vrednuje”, dodaje Bradara.
Neočekivano brzo dobila posao
Ivana je jednostavno odlučila okušati se „vani”. Dala je otkaz u poduzeću u kojoj je radila i posvetila se usavršavanju njemačkog jezika, kojeg nije učila u školi, ali je tokom šest mjeseci pohađala tečajeve na Goethe institutu u Sarajevu.
„Kada sam odlučila otići u Njemačku uzimala sam privatne satove jezika: svaki dan sam učila njemački po 4-5 sati. Potom sam došla kod brata u Köln u namjeri da nastavim usavršavati znanje jezika i usput slati prijave za posao. Poslala sam pet prijava i mislila sam da će procedura trajati nekoliko mjeseci. Međutim, za dva dana sam dobila odgovore na svih pet prijava i dva termina za razgovor”, prisjeća se Ivana, koja je, nakon sedam dana dobila posao u uglednoj projektantskoj tvrtki koja zapošljava preko 800 inženjera.
Sretna okolnost po Ivanu bila je ta što je jedan od direktora tvrtke koja joj je ponudila posao više puta boravio u Sarajevu i tijekom suradnje s profesorima na Građevinskom fakultetu imao pozitivna iskustva. No ipak, za nju je uklapanje u novu sredinu bilo izuzetno stresno iskustvo.
„Iako sam, zahvaljujući znanju u struci, lako dobila posao, meni je to bilo najteže razdoblje u životu. Njemački sam dobro poznavala i govorila, ali jezik s tečajeva nije isti kao onaj koji se svakodnevno govori. Dešavalo se da na stručnim razgovorima ne razumijem pola onoga što mi je rečeno. No, bila sam uporna i sve te riječi i termine koje nisam razumjela odmah sam prevodila i učila.”
Narednih desetak mjeseci Ivana je svakodnevno učila jezik i stručnu terminologiju, a u uklapanju u novu radnu sredinu dosta su joj pomogle kolege, koje su, kako kaže, imale puno razumijevanja i vremena za nju. Naravno, u svemu joj je najviše pomoglo znanje i iskustvo koje je stekla u Sarajevu.
“Inženjeri u BiH ne zaostaju za kolegama u Njemačkoj. Naravno, ovdje je sve naprednije, bolje strukturirano i brže, ali su tehnologije i sam posao isti. Nijemci cijene naše inženjere, jer sa njima imaju pozitivna iskustva”, kaže Bradara.
Kada se uklopila u novi radni ambijent Ivana se odlučila za nastavak dugogodišnjeg bavljenja odbojkom, sportom kojim se u BiH aktivno bavila od 11. godine života. Trenirala je i profesionalno igrala u odbojkaškim klubovima „Dobrinja”, „Igman”, „Kakanj”, a nastupala je i za juniorsku i seniorsku reprezentaciju BiH.
Zarađuje i od sporta
„Posjetila sam nekoliko drugoligaških odbojkaških utakmica i vidjela da je to razina igre koji bi meni trenutno odgovarala. Napisala sam e-mail klubu TSV Bayer 04 iz Leverkusena i za sat vremena sam dobila poziv da dođem na probni trening, nakon čega sam postala dio te ekipe”, kaže Ivana.
Zanimljivo je da je ekipa za koji Ivana igra prošle i ove godine bio prvak u Drugoj ženskoj odbojkaškoj ligi Njemačke, ali da se, zbog toga što većina igračica studira, odustao od ulaska u prvu ligu.
„Naporno je, jer odmah poslije posla krećem na dvosatni trening u Leverkusen, ali sam odlučila ustrajati, jer je sport važan dio mene. Od sporta također zarađujem, iako to nisu velike sume, kao u prvoj ligi, ali mi itekako dobro dođe ta zarada”, ističe Bradara.
Ovaj sportski angažman za Ivanu je vrlo značajan i s njim su ispunjena sva njena očekivanja od nove sredine u kojoj se, kako još kaže, vidi i u budućnosti.
