Magazin

Sramota me dotukla! Prošao sam pored prosjaka, nisam mu dao 1KM i ušao u “Bingo”! Kad sam izašao, počeo sam plakati…

Napisao H. H.

Da li biste pomogli prosjaku? Pružili bi ‘stiniš’ ili jednostavno prošli pored beskućnika?

Pročitajte priču koja ukazuje koliko pojedinac može pogriješiti, te koliko u svojim greškama može naučiti. Također, koliko ljudi koje često podcjenjujemo umiju da nas posrame.

“Jučer, u poslijepodnevnim satima, krenuo sam u kupovinu. Naime, pošto se meni najbliži Bingo market renovira već drugu sedmicu, zaputio sam se k Bingo supermarketu na Ircu, onaj u čijoj zgradi je nekada bio TUŠ. Nije mi mnogo trebalo. Štaviše, ponestalo mi je dnevne doze vitamina C, pa sam u kupovinu krenuo s namjerom da kupim koju voćku.

Na samome ulazu u Bingo supermarket stariji muškarac, beskućnik, prosjak, u društvu dva psa ‘kontejneraša’ Kao što to prosjaci i rade, tražio je od mene 1KM, kako mi reče, “Fali mu”. Kao po navici, bez imalo obzira, odgovorio sam: “Nemam” i zaputio se k ulazu u supermarket. Par koraka sam napravio te iza sebe čuo ponovo glas prosjaka koji ponizno govori: “Hvala vam”. Okrenuo sam se, a starija gospođa je već podizala ruku kojom mu je i dala, vjerovatno onoliko, koliko mu je i ‘falilo’… Nastavio sam.

Nemam obučaj prosjacima davati novac, jer sam se u više navrata ‘opekao’. Odnosno, traže novac za hljeb, a za isti kupe alkohol. Od straha da se u dobroj namjeri ne ogriješim, odlučio sam njihove molbe ignorisati, piše “Magazin“.

Vagao sam crvene narandže, voće koje me inače ‘vrati u život’, te ugledao kako je isti taj prosjak prošao pored mene i zaputio se na kraj supermarketa. Nisam imao namjeru da ga pratim, ali sam se zaputio u istom pravcu. On je skrenuo desno, k frižiderima, ja sam lijevo k kasi.

Otišao sam na kasu, odnosno stao u red. Prosjak je uradio isto, ali na kasi #1. Nisam vidio šta je kupio, niti sam mnogo mario…. zašto bih! Dok sam ja narandže stavljao u kesu, preko puta, vidio sam da je prosjak završio s kupovinom, te se ubrzanim koracima zaputio k izlaznim vratima. Nakon što sam platio narandže, uradio sam isto.

Ono što sam ugledao, nakon što sam izašao iz supermarketa, slomilo me i naljutilo. Vidio sam prosjaka na podu, prekrstio je noge…U jednoj ruci držao je malo pakovanje parizera, a drugom, u kojoj je imao plastičnu viljušku, pokušavao je prerezati plastiku, odnosno otvoriti parizer. Oko njega su se vrtila ona dva ‘kontejneraša’, njuškajući prosjaka i mahajući repovima lijevo-desno.

Prosjak je uspio otvoriti parizer. Prljavim rukama je prelomio parizer te jednu polovicu dao jednom, a drugu drugom ‘kontejnerašu’. Istog momenta su mi suze nakvasile oči.

Toliko emocija me napalo. Mrzio sam sebe. Sigurno sam bio crven u licu. Sramota me obuzela. S druge strane, toliko sam bio sretan što sam vidio to, kako jedan prosjak, sigurno i sam gladan kao vuk, hrani dvojicu ‘kontejneraša’. Vratilo mi je vjeru u čovječanstvo. Prosjak me osramotio, ponizio, naučio.

Vratio sam se u supermarket….hitro. U plastiku, tamo gdje se prodaju gotova jela, tražio sam da mi stave krompirića, riže, graška, gljiva i dva batka. Također sam uzeo pakovanje od četiri kifle, te se brže bolje zaputio k izlazu. Od sramote nisam progovarao. Samo sam kesu pored njega spustio i ponizno nastavio koračati kući.

I dok ovo pišem, osjećam da boli. S druge strane, drago mi je što je upravo prosjak bio veći čovjek od mene, te ma naučio da su i najmanji među nama ipak i najveći.”

Komentari

komentara