Magazin

Pet savjeta Stephen Hawking: “Život je vrijedan življenja, a predavanja su za budale”

Napisao H. H.

Stephen Hawking, koji je preminuo u svojooj 76 godini, ostavio je iza sebe više knjiga, među kojima je najvažnija “Kratka historija vremena”. Ta knjiga provela je 147 sedmica na New York Timesovoj listi bestselera i prodata je u više od deset miliona primjeraka.

Ali ovaj blistavi um je objavio i autobiografiju – prikladno nazvanu “Moja kratka historija” u kojojoj je dao pet životnih lekcija kako da postanete genije. Nisu baš naučne, ali vrijedi ih pročitati, piše “Nedeljnik“…

1. Nemojte previše da učite u školi

Hawking navodi da su studenti na Oksfordu, kada je on bio tamo, uglavnom izbjegavali naporan rad. “Jednom sam izračunao da sam za tri godine tamo proveo 1.000 sati u ozbiljnom radu. To je svega sat dnevno”, napisao je on. A predavanja? Ona su za budale.

2. Nemojte da propuštate šanse jer se pravite cool

“Postojala je ta atmosfera dosade i osjećaja da nema potrebe da se trudite ni oko čega. Posljedica moje bolesti je što sam shvatio da to mora da se promijeni. Kada ste suočeni sa mogućnošću da umrete jako mladi, shvatite da je život vrijedan življenja, i da ima mnogo stvari koje treba da uradite”. Uhvati trenutak, ili carpe diem, što bi rekli tipovi sa Oksforda.

3. Neka bude jednostavno

Kada je pisao “Kratku historiju vremena”, Hawking je batalio matematičke formule i žargon kako bi nauku napravio razumljivom svima nama. “Siguran sam da je svako zainteresovan kako funkcioniše univerzum, ali većina ljudi uopšte ne može da prati matematičke fomule”. Čak i on ima problema sa njima. “Ovo je djelimično zbog toga što mi je teško da ih zapisujem, ali i zato što nemam intuitivni osjećaj za jednačine. Umjesto toga, ja razmišljam slikovito, i moja namjera u toj knjizi je bila da opišem te mentalne slike riječima, uz pomoć poznatih analogija i nekoliko dijagrama”. Pouka: Ne morate da budete genije pa da znate da naučni žargon ubija moždane ćelije.

4. Zabavljajte se

Hawking često zbija šale, a još češće su njegove opklade sa kolegama naučnicima, obično oko prirode crnih rupa. Jednom se, tako, kladio sa Džonom Preskilom sa Kalteka oko “informacionog paradoksa”: Hawking je vjerovao da je informacija koju crna rupa proguta zauvijek sakrivena od ostatka univerzuma i da se nikada više neće pojaviti, čak i ako crna rupa nestane. Kasnije je shvatio da se neke informacije ipak vrate kada crna rupa nestane, ali ne na koristan način. Preskilu je poklonio bejzbol enciklopediju, i napisao da je “možda trebalo da mu dam samo pepeo”. Zato se nasmijte – eto, i genijalni tipovi vole loše viceve.

5. Uvijek tražite nešto pozitivno (čak i ako zakačite Lu Gerigovu bolest)

Hawking je dobio neurodegenerativno oboljenje po imenu amiotropska lateralna skleroza (ALS), ili Lu Gerigova bolest, kada mu je bilo svega dvadesetak godina. Polahko ga je onemogućila da hoda, pokreće udove, čak i da govori. Ali, on kaže da mu sve to nije predstavljalo hendikep u naučnom radu. “Na neki način, to je bila i dobra stvar: nisam morao da predajem studentima, i nisam morao da sjedim na onim dosadnim komitetima. Mogao sam potpuno da se posvetim istraživanjima.” Drugim riječima, Hawkingu je život servirao limune, a on je napravio šampanjac…

Komentari

komentara