Možete li zamisliti da trčite po parku s dvije sedmice starim djetetom tražeći mjesto na kojem će se popiškiti? Ili da od prvog dana starosti svoju bebu učite “obavljanju nužde”? Upravo to su glavne karakteristike metode bespelenaštva o kojoj piše freelance novinarka Cindy Lever iz Queenslanda, a koji je objavljen na “Daily Mailu”:
“Ja sam u WC-u u kafiću s mojim mužem. Moja dvije sedmice stara beba obavlja nuždu u umivaoniku (u WC-u kafića) dok moj jadni muž čisti kao lud kakicu i pišalinu koje su nam pobjegle na putu do tamo. To je sve dio zabave, i ponekad, neurednog iskustva koji je dio putovanja koje se zove komunikacija oko eliminacije ili bespelenaštvo, koje dijelimo s našim djetetom od njenog rođenja. To je zabavno, i obožavam što mi ova metoda omogućuje još dublju povezanost s mojom kćeri”, Lever prepričava kroz smijeh.
Kad je prvi put rekla svom mužu da planira uvesti bespelenaštvo, mislio je da je totalno poludjela. To se brzo promijenilo nakon što je prvi put gledao kako Lever drži njihovu kćer iznad umivaonika i umirujućim glasom je pita da se popiški. Uskočio je u novi izazov roditeljstva.
Komunikacija oko eliminacije ili bespelenaštvo prakticira se u mnogim kulturama širom svijeta, ali nažalost Zapad je izgubio tu praksu. Bebe se ne razlikuje od odraslih i, naravno, ne žele se unerediti. Korištenje pelena je nešto na što se bebe naviknu kad roditelji ne obraćaju pažnju na njihove znakove da trebaju ići na wc. Ako su bebe ignorisane i one onda gube instinkt za wc-om do šest mjeseci starosti.
“Puno ljudi misle da je preteško ili ne vjeruju da njihova beba ne može komunicirati svoju potrebu za obavljanjem nužde. Međutim, baš kao što nam mogu dati do znanja da su umorni, gladni ili moraju pustiti vjetar, ako ćemo usporiti i posvetiti vrijeme iščitavanju signala koje nam šalje naša beba, moguće je pročitati sve njezine znakove”, objašnjava Lever.
Oni koriste kombinaciju zdravog razuma, instinkta, iskustva i osluškivanja svojeg djeteta. Lever kaže da često, ako krivo pročita znakove, i beba se pokaka, da je to zato što nije obraćala pažnju. I onda se grize jer nije prepoznala njene glasovne i fizičke znakove. Ti znakovi mogu biti vrpoljenje s plačem ili cviljenje koje postaje sve glasnije što duže roditeljima treba da to prepoznaju.
“Tokom vremena, dobijete osjećaj za rutinu vašeg djeteta. Na primjer s Chloe su to česta piškenja ujutro. Ponekad si pomislim: ‘Ne može biti da ponovo treba na wc, pa upravo sam obavile nuždu.’ Ali s vremenom sam shvatila da ima jaču i češću potrebu za piškenjem ujutro”, objašnjava Lever.
“U početku će se činiti kao jako puno posla. Ali radije ću prati dječju robicu nego presvlačiti pelenu trogodišnjaku. A bliskost koju roditelji razviju s djetetom je intenzivna i dodatno obogaćuje vaš odnos”, objasnila je Lever svoju odluku, prenosi “24sata“…
