– Strina sam joj, ali smo bile kao sestre. Još uvijek ne mogu da povjerujem da se ovako nešto dogodilo. Čitam u novinama Zoranovu priču i jednostavno mi je sve to čudno i ne poklapa se. Ne želim ništa unaprijed da tvrdim i nadam se da će policija maksimalno profesionalno odraditi svoj posao i pronaći ubicu. Sa Zoranovom porodicom nismo u kontaktu i dok se sve ovo ne završi i ne vidimo rezultate istrage, ne želimo ni da ga vidimo ni da kročimo u njihovu kuću – rekla nam je Jelenina strina Goca, koja nije mogla da zadrži suze i obuzda jecaje.
Prema njenoj priči, Jeleni u kući Marjanovića nije bilo ni izbliza tako lijepo kako Zoranova porodica to želi da predstavi.
– Ona nije stajala od posla. Stalno je pjevala da bi zaradila novac i za njih tamo i za svoju bolesnu majku. Uz to je trebalo i da kuha, i da pere, i da brine o djetetu, jer njih je mnogo živjelo u toj kući. Koliko sam se puta samo čula sa njom oko ponoći i kada završimo razgovor, ona mi kaže da mora da ide da pegla. Stalno sam je kritikovala što to radi jer ujutru rano vodi dijete u vrtić, ali nije vrijedilo. Bila je takva, htjela je svima da im učini. Nikada mi se direktno nije žalila na Zorana, ali je možda krila zbog dobrobiti porodice – priča nam Goca.
Lijepu reč o Marjanovićima nismo čuli ni od Jeleninih tetki Ljubice iz Kruševca, Slavice iz Raške i Goce iz Novog Pazara, koje su nam otkrile da je Zoran imao pištolj i da je svog tada maloljetnog sina Uroša, kog ima iz prvog braka, vodio da “vježbaju pucanje”.
ekskluziva.ba
