Čoban (Foto: depo.ba)
Pastiri mjesečno zarađuju više stotina eura, ali je malo onih koji žele pastirskim putem, izvještava Radio-televizija Srbije.
Na pašnjacima na jugu, u mjestu gde je prosječna plata 20.000 dinara, malo ko se lati čobanskog štapa. Vole da kažu – “od rabotu se samo grbavi”.
Među 780.000 zvanično nezaposlenih u Srbiji gotovo je nemoguće pronaći one koji bi zarađivali čuvajući ovce ili krave.
Pastiri zarađuju od 200 do 700 eura mjesečno, a uz platu imaju stan i hranu.
Pastir Rajko Dudić zarađuje 200 eura mjesečno, a obezbijeđeni su mu i stan i hrana.
– Treba znati ojagnjiti, nahraniti, napojiti, ne pustiti u štetu. Sve treba da poznaješ, svaku ovcu, svako jagnje čije je, priča pastir Rajko.
Ima i onih koji za čobanski posao mjesečno zarade dvije prosječne plate. Tako Đorđe Jovanović za čuvanje krava dobije i do 80.000 dinara.
– Dobra je plata, nije da nije dobra, 600 dinara po kravi. Dobro je, samo je dosadno. Treba izdržati cio dan i po suncu i kiši i vjetru, priča Đorđe.
Dejan Nikolić iz Krnješevaca kaže da je imao sreće i da je našao dobrog pastira koji je čovjek iz sela i koji je tu 10 godina.
– Ima nas 10 gazda koji istjerujemo krave. To nam je najbitnije da nam krave dođu site i nahranjene, kaže Nikolić.
Na pašnjacima na jugu, u mjestu gdje je prosječna plata 20.000 dinara, malo ko se lati čobanskog štapa. Vole da kažu – “od rabotu se samo grbavi”.
– Niko neće da radi kao pastir. Ovamo kažu nema posla, a ovde neće niko da radi, priča Olivera Cvetanović iz sela Crvena Jabuka kod Babušnice.
– Koga god pitaš da li hoće da čuva ovce, kaže ‘jesu to tvoje ovce, čuvaj ih ti’. Lakše mu je da sedi na ulici i pije pivo nego da čuva ovce, kaže Predrag Babin.
Ne može svako da bude pastir. Mada za to nije potrebna diploma, ali jeste dobra volja i dva dobra psa pulina.
rts