Polovna roba (foto: cafe.ba)
Prodavci polovne robe kažu da im prodaja ide dobro i da kupci kupuju sve što je u ponudi pa i korišteni donji veš.
U butiku polovne robe “Teki” u Trebinju su nam rekli da je prodaja ove robe uvijek ista i da su uglavnom zadovoljni prometom.
“Ljudi koji misle da se u ovakvim buticima oblače samo siromašni ljudi varaju se, jer polovina naših kupaca su intelektualci, koji kažu da će radije novac potrošiti na putovanje, obrazovanje ili nešto treće nego na odjeću koju će nositi nekoliko mjeseci i baciti”, kaže vlasnica ove radnje.
Ona je navela da se cijene hlača kreću od četiri do 20 KM, majica od 0,80 do 10, duksevi od marke do 12 maraka.
“Ako se radi o ovoj višoj cijeni onda je u pitanju neka originalna marka i novi komad odjeće”, kažu u Trebinju.
Vrlo često u kupovinu im, kažu, dođu iz Hrvatske i Crne Gore, a tada je i promet značajnije veći.
U najpoznatijem banjalučkom butiku polovne odjeće “Monsun” kažu da se ne može baš reći da je promet povećan za 100 posto u odnosu na prošlu godinu, ali su potvrdil da su zadovoljni prodajom.
“Primijetili smo da je prodaja dosta slabija u radnjama koje su u manjim mjestima, najbolje ide prodaja u Banjaluci u centru grada. Vjerovatno zato što ljudi bolje poznaju tu vrstu odjeće i taj kvalitet”, kazali su u “Monsunu”
Cijene hlača u ovoj radnji se kreću od pet do 12, majica od tri do osam, džempera od pet do 12, donjeg veša od jedne do tri, a kaputa od 20 do 40 maraka.
“Donjeg veša nemamo nešto puno, ali i on se prodaje”, kazali su u “Monsunu”.
Murisa Marić, direktor Udruženja građana “Don” iz Prijedora, kazala je da se svakodnevno može vidjeti da su second hand šopovi puni kupaca, što najbolje pokazuje kakva je zainteresovanost građana za tu robu.
“Dosta ljudi je primorano da tu kupuje odjeću jer nemaju para za skupe butike, a na drugoj strani primjetno je da sve veći broj ‘viđenijih’ građana odjeću kupuje upravo ovdje jer se može pronaći dosta kvalitetnih stranih brendova za male pare”, kazala je Marićeva.
nezavisne
