Magazin

Neda Ukraden: Rat nije bio moja priča! Meni je Bosna bila dobra… U Sarajevu mi je ostao stan pun uspomena…

Napisao H. H.

Bez obzira imala stan u njemu ili ne, Sarajevo će uvijek biti moj grad, ma na kojoj adresi živjela, kaže Neda Ukraden

Poslije 50 godina više nego uspješne karijere, Neda Ukraden na sceni osjeća jednako uzbuđenje. Nikada sebi nije mogla dozvoliti da se uljuljka u staru slavu i živi samo od sjećanja.

Savila gnijezdo

– Vrijedno sam radila, snimala nove pjesme i spotove, unosila novine u svoj repertoar, pronalazila nove saradnike! I otuda naravno mnogo nove mlade publike koja mi je dala dodatnu energiju tako da sam vrlo često na koncertima po cijelom Balkanu. Ali, svakako je svih mojih 50 godina karijere ugrađeno u sve moje koncerte – počinje, samo za “Express”, priču Neda Ukraden.

I pored tolike popularnosti, i na stotine udvarača, Neda se udala samo jednom. Nije, kaže nam, naišla na čovjeka koji bi bio ne samo njoj dobar muž, nego i dobar otac njenoj kćerki Jeleni.

– Milan Bilbija je bio moja prva velika ljubav, čovjek velikog intelekta i talenta i otac moje predivne Jelene koju je obožavao. Dugo smo se zabavljali i kada smo se najzad vjenčali shvatila sam da će biti problema. Razveli smo se onog momenta kada je moja karijera i količina slave bila nešto što je njemu veoma smetalo. No, bez obzira na to i njegov drugi brak, ostali smo prijatelji do posljednjeg dana njegovog života!

Udvaraju joj se i stari i mladi, ali nju nikada nisu zanimali muškarci kojima je mladost i ljepota jedini kvalitet.

– Naprotiv, samo zreo, ostvaren i čovjek od integriteta meni može biti interesantan. I da zna da cijeni porodicu – nastavlja Neda.

Sarajevo je, priča nam Neda, dio nje, njenog života, karijere!

– I bez obzira imala stan u njemu ili ne, to će uvijek biti moj grad, ma na kojoj adresi živjela!

A imala je nekada prelijepi stan u sarajevskom naselju Ciglane. No, ostala je bez njega. Samo za naš magazin prisjeća se i kako.

– Pred sami rat krenula sam iz Sarajeva na turneju u Švedsku i ne sluteći da će to biti karta u jednom smjeru ! U moj prelijepi stan u ulici Avde Hume na Ciglanama iz kojeg sam krenula na službeni put, i u kojem sam se spremala po povratku iz Švedske proslaviti kćerki 12. rođendan, nikada više nisam ušla! Stan pun uspomena i vrijednosti koje sam iz svijeta donosila, nagrada, snimaka, dokumenata o mojoj karijeri! To je teško razumjeti! Morala sam ponovo savijati gnijezdo, tražiti mjesto pod suncem i početi ispočetka karijeru! kaže Neda.

Zamjerale su joj Sarajlije štošta, no ona se nekako uspjela nositi s tim. Neke su je provokacije iz njenog grada svakako povrijedile.

– Jasno je da je rat idealno vrijeme za sitne duše, kompleksaše i ljudski talog da, odsustvo konkurencije, popularnih i bitnih ljudi shvate kao šansu za vlastitu afirmaciju i isplivaju na površinu. Zato me nije čudilo da oni koji su do juče sanjali moju slavu, popularnost i ugled koji sam imala tu – krenu u obračun sa mnom uvredama i izmišljotinama! Ali, nevjerovatno podjednako iz Sarajeva kao i iz Beograda – ovi što sam otišla u Beograd, a drugi što sam ‘93 otpjevala “Sarajevo gdje je moja raja” ili što sam pjevala Titu. Kako meni nacionalnost nije zanimanje, a patriotizam doživljavam ne kao pripadnost vladajućoj partiji. Nikada nisam smatrala vrijednim odgovarati budalama na uvrede – nastavlja Neda.

Najviše od svega su joj spočitavali što je počela pričati na ekavici.

– Vjerujem da u bogatstvo koje sam u životu stekla spada i to što sam naučila i zavoljela sve jugoslovenske jezike! Rođena sam u Dalmaciji i prvi govor mi je bio ikavica! Kako sam najveći dio života provela u Bosni jasno je da mi je ijekavski bio najbliži i zvanično jezik kojim pjevam. Ali, da 25 godina živim u Kini pričala bih svakako kineski. Dakle, “u Rimu se ponašaj kao Rimljanin”! Što li to nekome smeta, nije mi i nikada neće biti jasno!

Tuča i ubijanje

S druge strane, nikada, na takav način, nisu osuđivani Čola, Brega, pa i Džinović koji također sve vrijeme rata nisu bili u Sarajevu nego u Beogradu. Na pitanje je li to, ustvari, bila samo hajka pojedinaca na nju, Ukradenova kaže:

– Što se kolega tiče, ne bih komentarisala bilo čije razloge što su otišli iz Sarajeva ili ostali! Ja samo znam da rat nije bio moja priča. Meni je Bosna bila dobra! Nikada ne bih poželjela da bilo ko živi u ratu i zamjerala nekom što ne želi da se tuče i ubija.

Neopisivo sretna s unucima

Njena porodica kćerka Jelena, zet Predrag, a pogotovu njene unuke Neda i Aleksandra, kao i unuk Dušan su njeno najveće blago i radost.

– Ispunili su moj život velikom srećom i dali smisao svim mojim naporima i uspjesima! Upravo smo im proslavili trostruki rođendan jer su sve troje rođeni na isti dan i mjesec. Neopisivo sam sretna sa njima! Oni su moja nova energija i drago mi je što su, iako sve troje veoma različiti, veoma muzikalni tako da se u mojoj kući ori od muzike, spotova, plesa – ponosno će baka Neda.

Komentari

komentara