Mi smo uzor svojoj djeci. U svakom kontaktu i interakciji pruža nam se mogućnost da djetetu pokažemo i naučimo ga emocionalne vještine. Djeca više uče gledajući što radimo od onoga što im pričamo.
Donosimo nekoliko savjeta kako razvijati emocionalnu inteligenciju.
- Naučimo prepoznati svoje osjećaje. Zapitajmo se kako se osjećamo i budimo iskreni prema sebi.
- Preuzmimo odgovornost za svoje osjećaje. Nakon što prepoznamo svoje osjećaje, pokušajmo razumjeti zbog čega se tako osjećamo, što nas je posebno razveselilo, razljutilo ili povrijedilo.
- Pitajmo druge kako se osjećaju. Zapitajmo se jesmo li sami ponekad odavali dojam ljutosti, a da smo zapravo bili povrijeđeni ili zabrinuti. Slušajmo druge pažljivo i bez predrasuda i zapitajmo se bismo li voljeli da i oni nas tako slušaju.
- Pokušajmo predvidjeti svoje osjećaje. Pokušajmo naučiti unaprijed prepoznati kako ćemo reagirati nakon nekog određenog događaja. Tako možemo izbjeći određene radnje ili situacije koje će u nama izazvati neugodne osjećaje.
- Pokušajmo biti manje osjetljivi. Osjetljivost je karakteristika u kojoj se međusobno razlikujemo. Ako nam netko kaže nešto s čim se ne slažemo, nemojmo se odmah povlačiti ili napadati jer takve reakcije samo govore da se ne možemo nositi s kritikom. Umjesto toga, možemo zahvaliti na iskrenosti i usredotočiti se na vrijednost dobivenih komentara.
- Probleme sagledajmo cjelovito. Kada nam se dogodi nešto loše, možemo razmisliti o tome koliko će nam se taj sadašnji problem činiti ozbiljnim za pet godina, pet mjeseci ili pet dana?
