“Draga ženo mog dečka.
Nesporno je da sam učinila bezbroj loših stvari – i sve to bez žaljenja.
Poljubila sam ga na trijemu ispred vaše kuće dok si ti u dvorištu imala rođendansku zabavu. Nisam ga htjela probuditi kad je zaspao nakon se*sa kako bi cijelu noć proveo u mom krevetu. Uložila sam sav svoj trud da kod mene ostane mnogo duže nego što je planirao. Sigurno je mirisao na mene kad se pojavio na vratima vaše spavaće sobe. Uživala sam u tome.
Sve je počelo onda kad si i mislila da je počelo. Te večeri kad smo imali dvostruki spoj. Sjećaš se kako me je zasmijavao te večeri, sjećaš se kako si se osjećala tada? Tvoj instinkt je bio ispravan.
Sedmicama sam krila našu aferu. Međutim, jedne večeri, nakon nekoliko čašica tekile, sve sam priznala svojoj prijateljici. Ona je udata. Trenutno me mrzi.
“Kako možeš, kao žena, to raditi drugoj ženi“, pitala me. I većina ostalih mojih prijateljica koje su u braku takođe su ogorčene. Međutim, moji oženjeni prijatelji su me potpuno podržali. Zavidjeli su mi.
Nikad nisam razumjela izjavu svoje prijateljice koja je rekla da sam izdala neku nepisanu vrstu ženskog dogovora. Ne vjerujem u odanost, koju bi mi kao žene trebalo da imamo jedna premadrugoj. Vjerujem da dugujem sebi da se zaljubim i budem zaljubljena što je duže moguće. Slažem se s onim što je Woody Allen rekao: “Srce želi ono što želi“.
Prošlo je godinu dana otkako je tvoj suprug raskinuo sa mnom. Nije to učinio zbog tebe, niti kako bi sačuvao vaš brak. Učinio je to, jer je naša veza došla do faze koja je meni nanosila više bola nego sreće. Znao je da tebe i djecu neće nikad ostaviti. Znao je koliko me boli svaki put kad me poljubi i ode kući, tebi. Mogao je živjeti s tim da tebe vara, ali ne i s tim da ja živim u toj boli.
Ti me mrziš i mrzićeš me, znam to. Ali, ponekad bih voljela da možemo razgovarati. Htjela bih da se nađemo i pa da ti mogu ispričati zašto smo to učinili. Kad bismo se našle i napile zajedno, voljela bih ti priznati jednu stvar. Nisam loša osoba, nisam bezosjećajna. Htjela bih da ti ispričam svoju priču, kako bi imala razlog da se osjećaš bolje.
Jedne večeri sam šetala i prošla pored restorana u koji vas dvoje ritualno idete petkom uveče. Pogledala sam kroz prozor i vidjela vas. Imala sam osjećaj kao da je taj trenutak trajao čitavu vječnost. Vidjela sam njegov pogled i zavodljiv osmijeh upućen tebi. Ono što sam još vidjela te večeri izazvalo mi je isto toliko boli koliko sam i ja nanijela tebi. Shvatila sam da nas voli obje.”
