ženstvenost (foto:cure.ba)
Njima se može izraziti i pogled na svijet, mogu se poslati političke poruke, signali ugnjetavanja kao i simboli svih mogućih vrsta sloboda. Njih možemo sakrivati kao i pokazivati – bilo samo odabranim osobama u posebnim trenucima, bilo otvoreno, na plažama i javnim kupalištima.
U Japanu znak ženstvenosti
One, stidne dlačice bile su i ostale izuzetno važan dio našeg tjelesnog izraza, a naš odnos prema njima mijenjao se kroz stoljeća i različite kulture. Koliko te različitosti i danas postoje pokazuju mnogobrojni primjeri.
Dok su recimo stidne dlačice u nekim kulturama Afrike i Okeanije i danas simbol plodnosti, a u Japanu znak izuzetne ženstvenosti, one su na području (današnje) Evrope i Sjeverne Amerike često znak nehigijene pa čak i nekulture i necivilizovanosti.
Tako na primjer u gotovo ni jednom pornografskom filmu snimljenom proteklih godina u ovim zemljama, nećete ugledati ni jednu glumicu ili glumca koji oko polnih organa nisu u potpunosti obrijani.
Međutim, da ova moda i navika stalnog brijanja i depiliranja može imati čak i za „prave“ glumice nezgodne posljedice, svejdoči i primjer slučaj Kejt Vinslet.
Ona je, kako je sama izjavila, tokom snimanja filma „Žena kojoj sam čitao“, morala na tzv. intimnom dijelu tijela nositi – periku.
Usljed čestog depiliranja, navodno joj stidne dlačice više nisu ni mogle porasti do željene dužine i gustine, tipične za ženu pedesetih godina prošlog vijeka.
Nervni slom zbog dlačica
Međutim, perike su se na ovim dijelovima tijela nosile već i ranije. Po prvi put se spominju u nekim istorijskim zapisima iz Engleske, iz ranog 17. vjeka gdje su bile vrlo popularne među prostitutkama.
Slikarstvo (barem ono klasično) ih međutim nikada nije naročito cjenilo. To se najbolje vidi na primjerima potpuno obrijanih renesansnih Venera i Afrodita.
A to je pak imalo za posljedicu da je jedan od najvećih istoričara umjetnosti 19. vijeka, Džon Ruskin, prve bračne noći navodno doživio nervni slom kada je pored sebe ugledao ženu koja je, gle čuda, oko polnog organa imala dlačice poput njegovih.
Susrete s nagim ženskim tijelom, veliki Ruskin je do tog trenutka imao jedino ispred platna velikih majstora, koji su ga, kao što smo rekli, prikazali u „idealizovanom izdanju“.
Ovaj prizor ga je navodno toliko uzrujao da je pobjegao glavom bez obzira i bez i najmanje želje za povratkom u bračno gnijezdo. Brak je tako nakon nekoliko dana anuliran a Ruskin, traumatizovan ovim iskustvom se više nikada nije ženio.
Simbol animalnosti i seksualnosti
Međutim, istorija poznaje i sasvim drugačije primjere. Tako je veliki pjesnik, Lord Bajron bio pravi ljubitelj ženske kose ali i stidnih dlačica.
U njegovoj ostavštini, u gomili pisama koje je dobijao od svojih prijateljica i koja se i dan danas čuvaju u arhivima poznatih muzeja, mogu se naći upravo one – male, kovrdžave dlačice svih boja i nijansi.
Neke kulture, na primjer, sjevernoameričkih indijanaca, otišle su po ovom pitanju još mnogo dalje od pjesnika.
Indijanci su doduše smatrali da je svaka i najmanja dlaka na tijelu stigla greškom pa su ih uklanjali neumorno ih čupkajući golim prstima.
One su za njih bile znak animalnosti, nešto čemu je mjesto na životinjskom a nikako na ljudskom tijelu.
Smatrajući upravo ženske stidne dlačice simbolom animalnosti i seksualnosti, Indijanci plemena Dakota, su ih koristili u svrhu zastrašivanja neprijatelja i to tako što su svoju (ratničku) odjeću ukrašavali dlačicama koje su počupkali svojim suprugama i, navodno, sestrama.
Novi trend u dugoj istoriji
Danas ovakvih običaja više nema a dlakavost je omraženija kao rijetko kada – čak i na tijelima muškaraca.
Trend koji je započet u Sjedinjenim Američkim Državama, podstaknut čitavom industrijom raznih brijača, lasera za trajno uklanjanje dlaka svih vrsta, aparata za depilacije, krema, voskova – zahvatio je kako se čini i Evropu.
Dlakave noge, ruke, područje ispod pazuha, ali i dlakavost na intimnijem dijelu tijela u međuvremenu je na jednako dobrom glasu kao i loš zadah iz usta ili miris znoja.
A oni ili one – prije svega pripadnici mlađe generacije ukoliko se ipak ne odluče za varijantu „sve ili ništa“, mogu se na primjer odlučiti i za posjetu specijalizovanom kozmetičaru.
On vam na intimnom dijelu tijela može napraviti neku od trenutno vrlo modernih „frizura“ tipa Bermuda, Hollywood ili pak Grand Canyon…
Prema mišljenju mnogih ovaj trend je povratak u vrijeme prije feminističkog pokreta, kada je svaka intervencija na ženskom tijelu bila ravna smrtnom grijehu.
Ipak, s druge strane, sama činjenica da se trenutno u Njemačkoj čak sedam naučnih projekata bavi upravo ovom temom, govori da je očigledno riječ ne samo o nekom površnom, estetskom trendu, već o novom razdoblju u dugačkoj istoriji uljepšavanja područja oko polnih organa uopšte.
cure.ba
