Zdravlje

Debljinu u BiH liječe jedino tuzlanski doktori

Napisao H. H.

U hirurškom liječenju prekomjerne debljine, tuzlanskim doktorima umnogome su pomogla iskustva zagrebačkih kolega.

Podvezivanje ili smanjivanje želuca, želučana premosnica ili ugradnja tzv. balona samo su neke od metoda hirurškog liječenja patološke pretilosti kojima će se u budućnosti, još angažovanije, posvetiti tim tuzlanskih doktora, specijalizovanih za borbu protiv sve raširenije pojave pretjerane debljine, piše “Al Jazeera“…

Svjesni da je pretilost (pretjerana debljina) postala jedan od najvećih zdravstvenih problema i na Zapadnom Balkanu, stručnjaci iz Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla kažu da su spremni pružiti vrhunsku medicinsku uslugu i hirurškim putem pokušati pomoći pacijentima. Na tom putu najviše su im, kako kažu, pomogla usvojena iskustva i preneseno znanje kolega iz Hrvatske.

Uskoro bi Klinika za hirurgiju tuzlanskog kliničkog centra mogla ponijeti i status referalnog centra za liječenje pretilosti u koji bi mogli početi dolaziti ne samo pacijenti iz Bosne i Hercegovine, nego i iz Hrvatske te susjednih država. A da bi posla mogli imati pokazuje podatak Društva za debljinu u Bosni i Hercegovini po kojem u toj državi čak 62 posto stanovnika ima prekomjernu tjelesnu masu.

Zabrinjavajuće djeluje podatak, na koji ukazuju tuzlanski doktori, po kojem je životni vijek 25-godišnjaka s prekomjernom tjelesnom masom kraći za 12 godina od vršnjaka normalne težine. Uz to, doktori upozoravaju i na činjenicu da pretjeranu debljinu, među ostalim, prate i šećerna bolest, povišen krvni tlak, srčani i moždani udar, ali i povišen rizik od malignih oboljenja.

Zbog debljine ugroženo zdravlje

“Zbog povećane tjelesne težine nastaju brojne komplikacije kod pacijenata koje smanjuju kvalitetu života, radnu sposobnost i životni vijek oboljelih”, upozorava dr. Fuad Pašić, voditelj tima tuzlanskih doktora koji posljednjih godina usavršava liječenje pretilosti, te učestvuje u operativnim zahvatima barijatrijske hirurgije (posebne grane koja podrazumijeva hirurško liječenje pretilosti). Izveli su 2011. godine operaciju na pacijentu koji je imao 260 kilograma što je u to vrijeme bio rekord. U međuvremenu su izveli 30-ak operacija kojima nije najvažniji cilj estetska komponenta, koliko očuvanje zdravlja pacijenata.

“Klinika za hirurgiju UKC Tuzla je trenutno jedina ustanova u Bosni i Hercegovini koja se bavi barijatrijskom hirurgijom patološke pretilosti i koja konzistentno i koherentno kroz program cijeloživotnog učenja provodi ovaj program”, ukazuje Pašić.

Podsjeća kako je kroz saradnju i transfer znanja sa zagrebačkim Kliničkim bolničkim centrom “Sestre milosrdnice” osmišljen program, čiji su autori pokojni dr. Dešo Mešić i njegovi saradnici. Zbog prerane smrti, priča, Mešić nije doživio ni jedan barijatrijski hirurški zahvat, no tim je očito dobro pripremio kroz dugogodišnji trening i edukaciju.

“Dosadašnji rezultati nam daju za pravo da možemo biti siguran partner u prijeoperacijskoj obradi, hirurškom liječenju i postoperacijskom praćenju pretilih pacijenata. Liječili smo i operisali pacijente ne samo iz BiH, nego i SAD-a, Crne Gore, Hrvatske itd. Uskoro ćemo nadležnima uputiti aplikaciju da UKC Tuzla bude proglašen referalnim centrom za liječenje debljine u BiH. Potpuno ispunjavamo vrlo rigorozne uslove koje ima Ministarstvo zdravstva Federacije BiH”, najavljuje Pašić.

Zahvat i do 4.000 eura

Tuzlaci tvrde kako sve ono što su postigli ne bi bilo moguće bez pomoći i prenošenja velikog znanja i bogatog iskustva dr. Miroslava Bekavca-Bešlina iz KBC “Sestre milosrdnice”. No, ono što je Bosna i Hercegovina dobila, Hrvatska je izgubila – Bekavac-Bešlin ide u penziju, pa bi hrvatski javnozdravstveni sistem mogao ostati bez hirurškog liječenja pretilosti. Međutim, on tvrdi da ima nade.

“Nije jednostavno odlučiti se za rad s pretilim bolesnicima. Jedan austrijski kolega je rekao: ‘Sve je u redu dok dobro ide, a kada loše krene – njihovo se zdravlje ruši kao kuća od karata’. U KBC Rijeka stvoren je tim s kojim usko sarađujem i kolege žele Rijeku pretvoriti u vodeći barijatrijski centar u Hrvatskoj. Imaju sve preduslove i podršku direktora, a Hrvatskoj je dovoljan jedan centar izvrsnosti. Isto vrijedi i za BiH”, kaže Bekavac-Bešlin.

Hvali tuzlanski tim, baš kao što i oni hvale njega. Kaže i da je ponosan što je bio “točkić u razvoju hirurgije pretilosti u BiH“, jer je to jedna od efikasnijih metoda pomoći teškim bolesnicima opterećenim patološkom debljinom. No, sad se postavlja kao problem činjenica da će hrvatski pacijenti na liječenje u Tuzlu, a to bi moglo koštati (procjene govore o troškovima liječenja koji mogu dosegnuti i 4.000 eura).

“O potrebi liječenja hrvatskih pacijenata van granica Hrvatske prepuštam na volju njima samima. Brojni su išli i plaćali za operaciju ugradnje silikonske vrpce u inostranstvu, a operacija se od 2004. godine izvodila u Zagrebu. Nama su dolazili kada im je bilo preskupo plaćati kontrole u inostranstvu. Barijatrijska hirurgija je profitabilna hirurgija koja svugdje donosi zaradu. Žao mi je da to ne vrijedi i za moju domovinu”, kaže Bekavac-Bešlin.

Govori i o problemu prekomjerne debljine u dječjoj i tinejdžerskoj dobi, za koji ukazuje kako nije svojstvena samo mladima u ovim krajevima, nego i drugdje, najviše u SAD-u, odnedavno i u Kini. Ključnim uzrocima smatra slabo kretanje, sjedenje, igrice, gledanje televizora, nezdravu hranu.

I njegov kolega, Pašić smatra kako je “primarna prevencija definitivno ključ rješavanja velikog problema” u što se trebaju uključiti svi – od porodice, medija, školskih i medicinskih ustanova, državnih institucija.

“Svi oni trebaju raditi na promociji zdravog načina života koja se odnosi na balansiranu ishranu i tjelovježbu. Moramo znati da su prijašnji vektori bolesti koji su činili kukci, bakterije i virusi zamijenjeni novima, a to su soli, šećeri i masti”, kaže Pašić.

“Samo zdrava porodica koja se istinski brine za svoju djecu jedini je put prema zdravlju. Fiskultura je nekada bila najomiljeniji predmet. Mora to biti i danas. Odlasci u prirodu, šume, planine, izviđači… Sve smo to imali, a sada niti ne znamo što je to i zašto bi se trebalo tamo ići. Bosna i Hercegovina, kao i Hrvatska još uvijek imaju šansu spasiti svoju mladost. Samo, ko je taj koji će lični interes i pohlepu okrenuti humanosti i brizi za bližnjega? Vidite li ga”, pita na kraju Bekavac-Bešlin.

Komentari

komentara